Sveti Florijan

Autentičnom verzijom legende o životu Svetog Florijana smatra se legenda “Passio St. Florijan”, koja je ostala u naslijeđu kao rukopis s kraja IX. stoljeća. Ona ovako opisuje vrijeme i život Svetog Florijana:

 „Za vladavine cara Dioklecijana progonili su Kršćane. U to vrijeme, na obalnom području Norciuma, funkciju namjesnika obnašao je Aquilinus, koji je s velikim žarom začeo “lov” na kršćane: četrdesetoricu njih je ulovio i nakon dugog mučenja bacio u tamnicu. Kada je to saznao Florijan, požurio je u Lorch i sam izjavio da je Kršćanin. Saznavši za to, namjesnik je od njega zatražio da prinese žrtvu bogovima, što je Florijan odbio. Ostao je dosljedan vjeri i kad su ga stavili na muke. Stojeći na lomači, Florijan je poticao rimske vojnike da zapale vatru, govoreći im “Ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo”. Uplašen njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i baca ga u rijeku Enns. Osoba, koja ga je gurnula u rijeku, oslijepila je, a rijeka se uplašila i izbacila mrtvo tijelo na hrid, gdje ga je orao čuvao s

krilima sklopljenim u obliku križa. Potom je svetac pokazao jednoj ženi mjesto gdje se tijelo nalazilo. Nakon pojave sveca žena je upregla životinje i odvezla se do rijeke Enns gdje je pronašla mrtvo tijelo. U strahu od pogana, pokrila ga je slamom i granjem. Putem do mjesta gdje se tijelo trebalo pokopati upregnute, žedne životinje toliko su se umorile da nisu mogle ni maknuti. Tad se na ženinu molbu iz zemlje otvorio izvor iz kojeg i danas izvire voda. Osvježene su životinje nastavile put i do mjesta koje je svetac označio. Zbog nemilosrdnih progona pokopali su ga brzo i kradomice. Nakon toga, kod groba su se zbila mnogobrojna čuda: zli duhovi su istjerani iz ljudi, bolesni su ozdravljivali i svaki je bolesni vjernik na tom mjestu nalazio olakšanje svojih muka. Onih 40 kršćana umrlo je u tamnici.„


Opisani događaj zbio se 4. svibnja 304. godine i zbog toga je taj dan – 4. svibnja prihvaćen kao dan svetog Florijana.

Kršćani su sačuvali trajan spomen na Florijana i proglasili ga svecem. Na mjestu gdje je prema legendi sahranjen izgradili su oko 800. godine benediktinski samostan koji je kasnije prešao u ruke augustinaca. Nazvan je “Samostan Svetog Florijana”. I danas postoji, nalazi se nedaleko od austrijskog grada Linza.



Sveti Florijan kao zaštitnik od vatre i zaštitnik vatrogasaca

Kao zaštitnik vatrogasaca Sveti Florijan prihvaća se tek početkom XIX. stoljeća, tj. u vrijeme kad počinje organizirano vatrogastvo i kad se počinju ustrojavati dobrovoljna vatrogasna društva. Svetog Florijana, kao svog zaštitnika prihvatili su vatrogasci Europe (Austrije, Mađarske, Njemačke, Hrvatske i dr.), vjerojatno stoga jer su smatrali da je bio rimski časnik u nekoj rimskoj legiji koja je imala zadaću gasiti požara i spašavati imovinu, što se poput vatrogasaca zalagao za svoje bližnje, nije zatajio kršćansku vjeru i hrabro je umro.